Slikaj i prodaj
Mirko Perak

Jednog popodneva, nakon još jednog nepoloženog ispita ili još jednog izgubljenog posla, otac vam postavlja čuveno pitanje koje napamet znaju svi sinovi i kćerke: „Sine, čime ćeš se baviti u životu, i kako misliš da preživiš kad nas više ne bude bilo?”.

Ako se vaš odgovor kreće u krugu ideja kako ćete kupiti auto i biti taksista, završiti školu i zaposliti se u banci ili otvoriti sopstvenu bakalnicu, otac bi vam verovatno uz nešto negodovanja dao prolaznu ocenu. Ali, ako mu kažete da želite da budete profesionalni fotograf koji će putovati po svetu i fotografisati poznate ličnosti, postati slavan i dobro živeti, spremite se na kanonadu negodovanja. Nećemo prenositi negativne komentare koje svi znaju, ali se pitamo – da li su roditelji u pravu? Ili su se stvari ipak promenile u svetu biznisa sa fotografijama?

Učiti i prilgoditi se

Za razliku od sedamdesetih, osamdesetih, pa čak i devedesetih godina prošlog veka, stvari su se u velikoj meri izmenile. Najviše zahvaljujući razvoju tehnologije, pod čime podrazumevamo pojavu računara, digitalnih fotoaparata, kao i razvoj interneta. Iako to nije na prvi pogled vidljivo, posebno onima koji se ne bave fotografijom, ova oblast je doživela duboke promene na tehničkom i socijalnom nivou. Ako je sposobnost adaptacije i usvajanja novih znanja na visokom nivou, fotografi i kompanije koje se time bave bolje će se snaći u novom i neobičnom okruženju, čiji životni sokovi najvećim delom protiču digitalnim krvotokom – internetom.

Posledica pojave i popularnosti digitalnih fotoaparata ogleda se u tome da se sve veći broj ljudi bavi fotografijom na profesionalan način, i da je sve veći broj sve kvalitetnijih fotografija u ponudi. Internet je omogućio da ceo svet postane tržište, ali je takođe i ceo svet postao konkurencija. Da li je moguće probiti se i živeti od fotografije u ovakvim okolnostima? Da li je moguće čak osnovati biznis koji će se zasnivati na njihovom prometu? Izgleda teško, ali ima onih kojima je to pošlo za rukom. Konkurencija „sedi za vratom” i biće je sve više. Onaj ko želi da uspe u ovom polju treba da bude spreman da se posveti ovoj oblasti, i da uloži mnogo više energije i kreativnosti nego što je mislio da će mu trebati.

Danas se u ovom biznisu mogu definisati tri strane: kupci fotografija, fotografi i kompanije koje se bave njihovim prometom. Nekadašnje fotografske agencije kakve smo znali postoje i danas, ali su neke od njih evoluirale u ono što možemo videti na internetu – stock photography kompanije. U današnje vreme freelance fotografi zarađuju na dva načina; kada ih neko angažuje da urade fotografiju za časopis, katalog ili bilo šta slično, i preko pomenutih stock photography kompanija.

U prvoj varijanti puno toga zavisi od dobrih kontakata, sreće, popularnosti i kvaliteta fotografa. Poslovi se ne pronalaze lako, posebno u našoj zemlji, a klijenti hoće i da otkazuju dogovoreno. Sa druge strane, stock photography internet kompanije ponudile su nov način prodaje fotografija, koji pripadnike „stare garde” ponekad baca u očajanje. Međutim, internet stock photography kompanije kriju odgovor u sebi na pitanje: koji je novi biznis model u oblasti fotografije?

Pravilo je... da pravila nema

Princip rada pomenutih kompanija se isključivo bazira na poslovanju putem interneta. Iza veb sajta se u nekim slučajevima nalaze serveri sa stotinama gigabajta fotografija najrazličitijih tema i dimenzija. Zainteresovani kupci dolaze na ove lokacije, pretražuju bazu fotografija i uz pomoć kreditnih kartica kupuju željeno, a kupljena fotografija se odmah preuzima sa veb lokacije. Najviše će vas začuditi cena ovih fotografija, najčešće je ispod pet USD, obično od jedan do tri. Gde je tu zarada kompanije, a gde samog fotografa? Od ove male cene po kojoj se prodaju, fotograf dobija u nekim slučajevima samo 20%. Naravno, odgovor je u što većem prometu. Sve fotografije podpadaju pod royalty free licencu, što ne znači da svako može da ih kopira kako hoće, jer copyright i dalje pripada fotografu, ali u praksi ovaj tip licenciranja donosi mogućnost da se jedna fotografija prodaje mnogo puta, sve dok neko hoće da je kupi. Ako je fotografija takva da je tržište traži, prodaće se mnogo puta, mada se u praksi to svodi na desetak prodaja mesečno po jednoj fotografiji. Pravilo je da pravila nema.

Stock photography kompanije nastoje da privuku što veći broj fotografa koji će preko njih prodavati svoje fotografije i da ostvare što veći promet. Napraviti stock photography internet portal koji je zapravo vrh ledenog brega ovakve kompanije nije lako, a velika je zabluda nekih ljudi kod nas koji misle da će kada osnuju stock photography veb sajt sve da se odrađuje automatski i da će „kapnuti dobra lova”. Da bi ovakva lokacija uspešno funkcionisala na pravi način i zaista postala poslovna mogućnost, potrebno je puno angažovanja i nakon što se ceo sistem pusti u rad. Oni koji ovakav sistem projektuju sa idejom da idu na pecanje, dok se fotografije same prodaju, neče imati profit koji očekuju. Automatizacija procesa je od velike pomoći u mnogim slučajevima, bez nje ovako nešto ne bi bilo moguće, ali takođe bez stalnog ljudskog angažovanja nema ozbiljnih rezultata. Ovo se može videti na primerima najuspešnijih u ovoj oblasti: www.shutterstock.com, www.fotosearch.com, www.inmagine.com i naravno mnogih drugih.

Da li će poslovanje ovakvih lokacija u budućnosti biti ugroženo od strane sličnih lokacija koje svoje fotografije nude besplatno? Ima ih dosta. Neke od njih možete naći ovde: www.babene.ru, www.freeimages.co.uk, www.freephotostation.com itd. Međutim, njihova ponuda se za sada ne može ni približno porediti sa ponudom komercijalnih veb sajtova. Fotografije su u proseku iz svakog ugla gledano lošije ili manje atraktivne, dok je ponuda daleko skromnija. Iako svi volimo da na internetu nađemo besplatnu fotografiju, fotografi moraju da dobiju nadoknadu za svoj rad.
Više od igre

Ako može svet, možemo i mi. Ali za sada samo u teoriji. U skorije vreme kod nas su se desili pokušaji pokretanja stock photography internet lokacija, i do sada je u tom smislu najdalje otišao veb sajt na adresi www.digitalregion.org, a donekle ga prati www.yu4you.com sa stranicama na kojima nudi fotografije. Međutim, to je samo slabunjav pokušaj kopiranja onoga što se može videti na gore navedenim inostranim lokacijama. Ovakvi veb sajtovi zahtevaju vrlo složenu softversku tehnologiju i velika ulaganja, što je u našoj sredini najveći kamen spoticanja. Pomenuta dva veb sajta ako žele da budu konkurentna onome što se može videti u svetu, treba još dosta da porade na svojim lokacijama. A potencijali za posao postoje. Najčešći kupci fotografija na ovim lokacijma su urednici novina i magazina, veb dizajneri, grafički dizajneri itd. Prema analizama, očekuje se porast potražnje za fotografijama od 14% do 2012. godine. Potencijal očigledno postoji za one koji su spremni da se takmiče sa najuspešnijim kompanijama u svetu. Internet je najveće moguće tržište, ali je i konkurencija jednako velika. Pokretanje royalty free stock photography veb sajta može biti ozbiljna poslovna mogućnost, ako se ozbiljno pristupi. U suprotnom sve je samo igra.

Nazad>>